BORNO - hrvatski glazbenik - hrvaški glasbenik - musicista croata

Gotovo ni jedna ozbiljnija glazbena karijera koja traje godinama, ne započinje slučajno. Izgleda da su samo oni ljudi, koji zaista iskreno žele ostvariti svoje dječačke snove, spremni proći put težak put do uspjeha, a onda se i dalje boriti sa vječnim dokaziva-
njem, održavanjem karijere. To je teško, kao put preko olujnog oceana u maloj barci. Oni ne znaju odakle im ta ljubav, upornost, spremnost na put "od trnja do zvijezda", ali mnogi od njih znaju, da je život jedan i da ga je najljepše proživjeti na onaj način koji te čini sretnim.
Davor Borno je već kao dječačić pjevao pred stotinama i tisućama ljudi. Bio je daro-
vito dijete, čiji je talent pravovremeno prepoznala učiteljica glazbe. U školskim danima, ni jedan praznik nije prošao bez njegovog nastupa. Već tada je bilo jasno, da je "taj mali", rođeni zabavljač. No, mnogo je talentirane djece. Samo neki od njih imaju i želju da svoj život predaju glazbi, a o ustrajnosti da ne govorimo.
"Da, sjećam se da su ti nastupi bili za mene toliko važni i veliki, da sam ih doživ-
ljavao gotovo s profesinalnom odgovornošću. Cijelo djetinjstvo sam jako volio pje-
vati i to nije bio dječji hir. Ta želja je rasla sa mnom. Događalo mi se da sanjam, kako pjevam sa jednom meni dragom pjevačicom na njenom koncertu. Iskreno sam volio glazbu. To me je činilo sretnim i milion puta sam slušao svaki ton pjesa-
ma koje sam volio. Najstrašnije je bilo vrijeme mutacije glasa. Mislio sam da nikad više neću moći pjevati i to me je užasavalo. 1987. sam zapjevao na festivalu mla-
dih pjevača. Natjecale su se sa mnom, danas poznate zvijezde, Vanna i Emilija Ko-
kić. Bili smo još djeca i nismo znali što nas čeka za godinu, dvije. Emilija je 1989. sa "Rock me" pobjedila na Euroviziji, a Vanna je 1991. postala zvijezda "dance" grupe "E.T."
Već 1988. Davor Borno odradio je svoju prvu jugoslavensku turneju kao član grupe
"Noćna straža" Borisa Novkovića, kao Borisov glavni prateći vokal. Pred Božić, Boris odlazi u vojsku, a "Nočna straža" na čekanje... Borisov otac, najveći i legenda-
rni kompozitor zabavne glazbe jugoslavenskih prostora, Đorđe Novković, prepozna-
je u Bornu talent koji bi mu mogao zapečatiti život. Đorđe i Boris odlučuju lansirati no-
vu teenager-sku zvijezdu i Davor Borno započinje snimati svoj prvi album. Snimljena je prva pjesma "Kad se mrzi i voli", no 1989. godina donosi neke nove situacije... Đorđe javlja Bornu da popularna pop-rock grupa "ITD band" traži novog pjevača na-
kon tri albuma, te planira veliku turneju sa novim albumom. Odluka je bila brza. Pjesma "Kad se mrzi i voli" u Bornovoj verziji ostala je uspomena, a na svom prvom albumu "Hajde da ludujemo", tu Bornu nesuđenu pjesmu, pjevala je najveća zvijezda na-
ših prostora, 90-tih godina, Tajči !
Borno se nalazi sa kompozitorom i idejnim vođom "ITD Band"-a, Miroslavom Rusom:
"Našli smo se u poljeće 1989., u jednom mirnom kafiću. On iskusan glazbenik i veliki pjesnik, a ja pjevač u "pelenama". Jako sam želio pjevati, snimiti album i is-
kreno, u tom trenu mi nije bila najbitnija vrsta glazbe koju "ITD Band" izvodi. Bili su tada popularni, čak su u Zagrebu dva dana za redom napunili veliki "Dom spor-
tova", tisuće ljudi pjevalo je njihove pjesme. Postati novi pjevač takve grupe, znači-
lo je veliku jugoslavensku turneju, profesionalan rad, repertoar njihovih prijašnjih albuma, hitove... Rus je na walkmanu poslušao moju prvu pjesmu "Kad se mrzi i voli", usred pjesme je ugasio walkman, pogledao me i šutio. Te sekunde bile su kao vječnost... "Mali, unutra si!", bile su njegove riječi odluke, koje i danas čujem. Trebalo mi je nekoliko dana da shvatim da sam pred svojom prvim albumom. pred ostvarenjem svojih dječačkih snova...
Snimali smo album tijekom jeseni 1999. Izašla je tada i moja prva naslovnica časo-
pisa. Za rođendan 02. 01. 1990. imao sam u rukama veliku gramofonsku ploču i kasetu "S ove strane ljubavi" sa 11 pjesama. Pravio sam se totalno "cool", kao da je to sve jako normalno. Istina je zapravo bila drugačija...nitko na svijetu nije mogao znati, što je taj album značio dječaku koji je od "najmanjih nogu" želio biti pjevač. Nisam bio iz glazbene obitelji, nisam bio bogat, a tada su postojali i neki kriteriji koji danas mnogima zvuče čudno. U ono vrijeme nije mogao imati album svatko tko ima novaca i "5 minuta vremena". Tada se u profesionalnu estradnu mašineriju ulazilo na drugačiji način. Tražio se talent, dar, glas, osobnost... Nisi morao biti čudo od pjevača, ali morao si imati dušu i "ono nešto" što su znali prepoznati isku-
sni glazbenici, koji su odlučivali kome će dati "ulaznicu" u profesionalni glazbeni svijet.
Krenuli smo na TV snimanja, radijske postaje, turneju po Jugoslaviji i Ukrajini, putovali i pjevali, a meni je srce bilo veliko "k'o kuća". Nikada to neću zaboraviti... U diskografsku kuću "Suzy" stizale su vreće pisama publike iz cijele Jugoslavije! Tada nije bilo e-mailova i interneta. U svojoj arhivi čuvam intervjue, postere, foto-
grafije, Tv snimke... a u sebi sjećanje na "ITD Band" i gomilu anegdota. No, nešto mi možda nećete vjerovati...Od trenutka kada su me ulicom prvi put proganjale obožavateljice, pa sve do danas, ostao sam samo čovjek koji voli pjesmu, običan i prizemljen, koji ne prihvaća "žutu štampu" i skandale u svrhu popularnosti. U svijet glazbe nisam ušao sa potrebom za slavom, kao primarnim razlogom. Samo sam želio pjevati, zabavljati ljude i sebe, a slavu sam od prvog dana doživljavao samo kao potvrdu da se ljudima dopada ono što radiš i kako to radiš"
"ITD Band" je sa Bornom bio nešto drugačiji nego na prijašnjim albumima, malo prilago-
đeniji mlađoj publici, komercijalniji...
"Rus je bio dovoljno iskusan i bilo mu je jasno da sa tom novom postavom, u kojoj smo svi osim bubnjara bili zapravo teenageri, moramo biti i glazbeno bliži mlađoj publici. Vjerujem da su zato pjesme bile nešto komercijalnije od onih s prva tri al- buma. Tim potezom "ITD Band" je izgubio dio stare publike, ali je dobio i jako puno nove. No, na koncertima smo izvodili sve stare hitove. Neke od tih pjesama imale su tipičnu balkansku dušu. Čak i sedam-osminski ritam u rock aranžmanu... voljeli su nas u Makedoniji. Proputovali smo skoro cijelu bivšu državu. Sarajevski, Beo-
gradski i Skopski mediji, davali su nam puno medijskog prostora. Jednako kao i hrvatski. No, nakon godinu i pol, u proljeće 1991. počeli su politički problemi. Zahuktavao se rat. Ja osobno nisam mogao vjerovati, da će se to dogoditi, sve dok se jedne noći kada smo imali koncert u Bosni, u Banja Luci, nije postavilo pitanje, kako ćemo se vratiti kući, jer su na ulice Zagreba iz vojarni izašli tenkovi. To su bili trenuci u kojima je postalo jasno, da dolaze teška vremena i velike promjene.
Krajem 1991. "ITD Band" je imao sve manje koncerata, neki članovi su napuštali band i postavljalo se pitanje, što i kako dalje.
"Počeo je rat. Ja nisam od onih koji se predaju lako. Moja upornost je prilično veli-
ka, no situacija je bila vrlo delikatna. Sve popularne grupe su imale isti problem, jer većih koncerata nije više bilo. Od "Novih Fosila" do "Parnog Valjka"... Sanja Dole-
žal, Aki Rahimovski i mnogi drugi pjevači, nastupali su u manjim prostorima bez svojih grupa. Tako sam i ja počeo nastupati uz matrice, u manjim klubovima. Trudili smo se preživjeti... Živio sam iskljućivo od glazbe, kao i danas. Nisam imao ni želio neki drugi posao.
"ITD Band" se raspao. Gitarist Damir Šimić - Shime, otišao je u Ameriku slijedeći svoje snove. Danas je poznati gitaristički virtuoz i studijski glazbenik. Basist Tiho-
mir Borošak, neko je vrijeme u Hrvatskoj bio producent i studijski glazbenik, a po-
tom je i on otišao u Ameriku, oženio se sa Sanjom, sestrom Tatjane Matejaš-Tajči. Klavijaturist Fedor Boić danas je cijenjeni skladatelj i producent. Miroslav Rus je sve više pisao hitove za poznate izvođače. Danas je upravo on "alfa & omega" gru-
pe "Baruni" u kojoj je bubnjar Miroslav Budanko iz "ITD Band"-a. "Baruni" su zapra-
vo Rusov današnji "ITD Band". Napisao je mnoge hitove, a nedavno je bio i presud-
na osoba u karijeri Toše Proeskog. Skladao je neke od Tošinih najvećih pjesama. Ja sam 1992. nastavio svoj samostalni put...
1991. Davor Borno je sudjelovao u domoljubnom projektu i pjesmi "Moja domovina" sa 178 eminentnih hrvatskih glazbenika, a 12. 12. 1992. zapjevao je prvi puta svoju au- torsku pjesmu na sceni koncertne dvorane "Vatroslav Lisinski" u direktnom TV prije-
nosu legendarnog festivala "Zagrebfest" i tu počinje njegova solistička karijera, bitno drugači- ja od "ITD Band"-a.
"Krenuo sam totalno sam, putevima pop i zabavne glazbe, prošao trenutne uspjehe i padove i do danas ostao sa mikrofonom u ruci. Veslam i dalje po tim nemirnim glazbenim vodama. Svjedok sam mnogih velikih uspjeha mojih kolega, ali i njihovih prekida bavljenja glazbom. Zato sam jako sretan, što i danas živim na način koji volim, što sam preživio sa mikrofonom u ruci i ona nateža vremena. Vodila me lju- bav prema pjesmi i održala me do danas. Moja pjesma "Vjeruj da ljubav ne umire" sa festivala "Split 93", živi i danas, već 15 godina. Baš zato i dalje snimam albume, jer znam da trenutni "zvjezdani uspjesi" ne znače puno. Samo vrijeme je pokaza-
telj, jesi li u svom životu napravio pjesmu koja će ostati u narodu. Moj je cilj osta-
viti trag i uljepšati život ljudima koji vole slušati glazbu. Iskrene ljubavi nikada ne umiru, pa ni moja prema glazbeničkom životu."