HOME NEWS SHOWS MULTIMEDIA DISCOGRAPHY BIOGRAPHY SHOP CONTACT
VIDEO AUDIO GALLERIES MAGAZINES
Follow me, I LIKE it!
DAVOR BORNO - ŽIVOT POD STAKLENIM ZVONOM
www.davorborno.com
Za "BMC" - Ivana Marić
27. 08. 2012.
design & copyrights © BMC www.davorborno.com  All rights reserved.
davor borno  novosti  koncerti  multimedia  video  audio  fotogalerije  časopisi  diskografija  biografija  trgovina  kontakt
"Život pod staklenim zvonom"

Kad sam frendici slučajno spomenula da se spremam za razgovor s Davorom Bornom, uzvrpoljila se na tipično ženski način. Popravila je kosu i pitala me, bi li ona mogla sa mnom!? -Naravno, da ne možeš! -  kratko i jasno sam joj dala do znanja, da nema šanse. Nije bila jedina. Čak i one koje glavu okreću samo za dvometarskim alfa-mužjacima, priznale su mi da je Borno jako simpatičan, ima privlačan glas, jak šarm, lijepe plave oči, seksipil, inteligenciju, dobre pjesme... Neke su se samo jako vragolasto nasmješile. Pomislila sam da bi prije susreta s Bornom, možda morala na cijepljenje protiv svih tih atributa. Susret smo dogovorili na terasi zagrebačkog hotela. Došao se u ležernom izdanju, sasvim običan dečko, od čije se pojave ne pada u brzu nesvijest na prvu loptu. I da! Priznajem, frendice su imale debelo pravo! Od ovog se pada „poslije prve, a prije druge lopte“! Zato sam ga pokušala razoružati u startu.

Moram ti odmah reći da me je nekoliko žena molilo da ide sa mnom. Pojma nemam zašto!
-Hahaha! Jel' to prvo pitanje ili smo se samo došli vrijeđati?

Očekivala sam veću dozu egotrip zračenja pri tvom dolasku.
-To očekivanje mi moraš razjasniti. Ne vidim razlog. Mislim da te samo grize predumišljaj. Zapravo, tko zna, možda ti je pokvaren egometar!

Hoćeš reći da ti život pjevača nije naškodio u tom smislu i da čvrsto stojiš na zemlji, bez obzira na uzdahe publike.
-Čuj, horoskopski sam jarac, predodređen da budem siguran na nogama, čak i na najoštrijoj stijeni. Drugo, teško onom kojem pozitivni životni ili poslovni rezultati pojedu mozak. Ni u počecima bavljenja glazbom nisam patio od tih bolesti, a zamisli što bi se trebalo dogoditi da se nakon 22 godine raspametim? Ako me je ikada bar malo zanjelo, vjeruj mi da su ti lagani simptomi nestali s godinama.

S godinama, za koje se može reći da nisu ostavile vizualni trag?
-Hahaha... Pa, sad... Ostavile su. Postajem s vremenom drugačiji, ako ne previše izvana, onda sigurno iznutra. U zadnje vrijeme postajem nekako odmjereniji. Malo manje impulsivan, iako je moj temperament teško savladiv, pa me povremeno baca.

Temperament zavodnika?
-Temperament veseljaka s tužnim očima, zaljubljenog u glazbu i morske radosti!

Postaješ odmjereniji? Znači li to i manje aktivnosti ili samo bolja organizacija?
-I jedno i drugo. Manje aktivnosti koje su mi oduzimale korisno vrijeme i mir, a više aktivnosti koje mi donose dobro i koje me čine zadovoljnijim. Znači, bolja organizacija svakodnevnog života. Jednostavno, više ne dozvoljavam da mi pažnju privuće nešto što ima na mene negativan učinak. Sve više okrećem glavu od stvari koje bi me mogle izživcirati, razljutiti ili rastužiti. Izgleda da postajem sve veći hedonist, „ne palim“ se više tako lako, fitilj mi je sada dugačak. :D

Možda i to dolazi s godinama?
-Fitilj? Da, svakako, ali ne kod svih. :)

Možeš li nam otkriti recept, obzirom da se ljudi sve više živciraju?
-Jedini recept je suočavanje sa istinom, da mnoge stvari oko sebe ne možeš promjeniti, ali se svakako možeš maknuti od njih, ako osjetiš da ti čine loše. Što mogu popraviti, popravljam, a ono što ne mogu, ignoriram. Ne zanimaju me svakodnevne loše vijesti, dnevnik i slično, jer ne mogu zaustaviti ratove, ni promjeniti ekonomske i političke igre. Zanima me svoj život učiniti ugodnijim, a pomoću glazbe prenjeti svoje osjećaje ljudima koje me žele slušati i podjeliti s njima fantastične trenutke zabave na koncertima. Privatno sam izabrao „život pod staklenim zvonom“.
Pred svim negativnostima, jednostavno spuštam rolete!

Život pod staklenim zvonom, odnosno život u izolaciji?
-Da. Izoliran sam od svega što mi ne miriše. Imam svoja mjesta, ljude i trenutke u kojima uživam svaki dan, koliko se najviše može. Uživam na svakom koncertu, s tisućama ljudi dijelim veselje i tugu, a kad se ugase reflektori, odlazim u svoj svijet. S vremenom sam naučio usmjeravati energiju na važne trenutke, a ne rasipati je bez razloga na sve strane. Uživam u malim stvarima. Snobizam i svakodnevni egzibicionizam su mi izuzetno odbojni. Nećeš me naći na „in“ mjestima i špicama. Trudim se svojim radom osigurati relativan životni mir, materijalno mi je potrebno toliko da se mogu „pokriti“. To je moja stara navika. Uvijek sam se pokrivao s onoliko pokrivača koliko sam imao. Znam biti sretan i kad se ima i kad se nema. Mogu si dozvoliti tu izolaciju, gledati svijet kroz stakleno zvono, jer nemam manijakalni nagon za novcem i slavom, ali beskrajno se volim baviti glazbom.

Nemaš nagon za slavom, a pjevač si?
-Nemam. Bavljenje glazbom ima popratne pojave. Eventualna slava je samo posljedica, na vrlo klimavim nogama. Danas jesi, sutra nisi. To ne znaći da nisam ambciozan, da se ne veselim uspjehu i aplauzima. Samo želim istaknuti, da su najuspješniji ljudi u svjetskim razmjerima, jako često izvan dometa reflektora, jako skromni, obični, normalni... jer su pravovremeno shvatili neke važne životne dimenzije.

Prezireš snobizam. Ne patiš od modnih marki, skupih automobila i vila?
-Volim vidjeti lijepo, volim biti u lijepom, ali lijepo ne znači - skupo i obrnuto. Potrošio sam u životu na svašta, no uglavnom su to bile stvari koje su bile za moje zadovoljstvo, a ne sredstvo za lažno dizanje svoje cijene pred ljudima. Spreman sam potrošiti na dugo putovanje, samo da bi na cilju sjeo na neko totalno nevažno ili osamljeno mjesto, koje ima posebno značenje u mom srcu. Mogu prevaliti nekoliko stotina kilometara, da bi skupljao školjke na kilometarskim pješćanim plažama. Bogatstvo u sebi i okolini tražim u nekim drugim dimenzijama.

Koje su najvažnije vrijednosti koje čine to bogatstvo?
-Svatko bira svoj put. Ako netko ne razumije da materijalna ovisnost nije dobra, ne treba ga pokušati uvjeriti u suprotno. Neki ljudi koji su mi bili bliski, s vremenom su se utopili u vlastitoj pohlepi. Morao sam s njima prekinuti ili smanjiti komunikaciju, jer im nije bilo jasno što znače pojmovi: unutarnji mir, miran san, osjećaj poštenja, a posebno im nije bilo jasno zašto propuštam mnoge prilike za zaradu. Moje osobno zadovoljstvo u suptilnom životu, nezamjenjivo je za brdo novaca. Pretjerana ovisnost o novcu, uništava sve dobre osobine koje bi čovjek morao imati.

Ali na ovom svijetu se baš sve grčevito vrti oko novca.
-Istina je, ali ja baš volim biti kap vode u Sahari, jer se tako osjećam puno bolje.

Neosporno je da publika primjećuje tvoje pozitivne osobine. Misliš li da tvoja osobnost ima dobar utjecaj na karijeru ili publiku više zanimaju kontroverzne, ekscesne osobe koje pune tabloide?
-Do sada se pokazalo da show business mašinerija treba aktere koji su spremni učiniti sve za članak u novinama i zaradu. Međutim, dokazano je i da glazbenici slični meni, koji zabavljaju publiku isključivo glazbom i nastupima, mogu opstati, raditi i živjeti od glazbe. Mogu primjetiti da me cijene takozvani „obični“ ljudi, koji još uvijek slušaju pjesmu, traže emociju i dolaze na koncerte da bi se zabavili na jednostavan ljudski način. Ne trebaju mi specijalni kostimi, ekscesi ni silikoni. Evidentno je da je taj put do uspjeha teži, no time je zadovoljstvo veće. Više od dvadeset godina skladanjem i pjevanjem živim ugodan život, imam svoju publiku, osam jako uspješno prodanih albuma, zadnjih dvanaest godina dovoljno koncerata da bi održavao kontinuitet i bio prisutan za one koji me žele pratiti.

Zadnjih nekoliko albuma prodani su u dijamantnim i platinastim nakladama. Znači, to je moguće bez velikih medijskih afera?
-Moguće je, kao što je moguće imati nekoliko tisuća zadovoljnih ljudi na koncertu, a da u nijednom časopisu ne pišu na veliko o tome. Ja postojim na CD-u, TV-u, radiju, na koncertima i u srcima publike koja voli mediteransku glazbu. To je fenomenalno i time je ispunjena moja misija. Zašto bi baš svatko, znači i onaj koji ne cijeni glazbu kakvom se bavim, morao znati tko sam i čitati kojekakve besmislice po tabloidima? Dovoljno je da me prate oni ljudi koji su me za zadovoljstvom odabrali. Dodatna pomoć je internet, „Youtube“, „Facebook“... Postoji nekoliko jako uspješnih hrvatskih pjevača, koji ne „iskaču iz svake paštete“, ne plasiraju o sebi nebuloze, a kontinuirano objavljuju albume, imaju koncerte i veliku publiku.

Dostupan si na Facebooku. Imaš nekoliko tisuća fanova, broj se stalno povećava. Koliko je važno imati svoju stranicu?
-Prije svega, da ti kažem, ja sam bio strašno protiv, jer nisam navikao na takvu vrstu kontakta s publikom. Bilo mi je dovoljno da postoji službena web stranica www.davorborno.com . No, s vremenom se čovjek prilagodi. Danas koristim mobilni Facebook i zabavlja me dijeliti s publikom neke trenutke, zahvaliti im se poslije koncerta na sjajnom prijemu i aplauzima. Simpatično!

Koliko vidim privatnost je jako dozirana. Ne objavljuješ privatne ili intimnije fotografije.
-Rekao sam već, da nisam ekscesan tip. Ako je ikada netko primjetio na meni bilo kakav detalj koji bi mogli nazvati provokativnim, to je bilo slučajno i spontano. Nemam potrebu provocirati javnost fotografijama iz kupaonice, iako bi imao šta pokazati, ako bi želio konkurirati nekim kolegama i kolegicama koje to rade.

Recimo što?
-Ne recimo! :)

Ipak pišeš o nekim privatnim trenucima.
-Da. Pišem o onim stvarima koje smatram dovoljno zanimljivim javnosti, u okvirima dobrog ukusa. Neka svoja razmišljanja, stavove... spomenem poneki trenutak privatnih aktivnosti, za ljude koje zanima što radim kad ne skladam ili ne pjevam. Zapravo, dajem mogućnost onima koji me nisu imali prilike privatno upoznati, da saznaju kakav sam čovjek, jer dosta ljudi ima iskrivljenju sliku o javnim osobama, čak i do te mjere, da u početku nisu vjerovali da ja osobno koristim Facebook.
I sama si me počastila za dobrodošlicu s analizom doze egotripa.

Koliko ti to vremena oduzima?
-Ma, ništa! Javljam se iz mobitela, u pokretu, iz auta, iz garderobe, u trenucima kada imam nešto za napisat. Ne pretjerujem. Na putovanjima zna biti dosadnih trenutaka, pa klikam „lajkove“ na komentare. Hahaha! Ako ne mogu zaspati, isto tako. Statuse većinom objavljujem uz jutarnju kavu ili kad postoji neki poseban razlog.

Prate te u mnogim državama, no izgleda da najviše komentara ostavlja publika iz Slovenije.
-Da! Slovenska publika je sjajna. Jako su komunikativni i pišu puno komplimenata. Iako mi komplimentiraju iz raznih država, istina je da su komentari masovno iz Slovenije. Vjerojatno zato što sam zadnjih dvanaest godina svoje aktivnosti najviše usmjerio na to tržište i tamo najviše radim. Meni nije važna država. Važno mi je samo da publika sluša moju glazbu i s koncerta odlazi zadovoljna. Ljude ne dijelim po nacionalnosti. Pjevam tamo gdje me organizatori koncerata i zabava angažiraju. Ako sam zadnjih godina malo nastupao u Hrvatskoj, to ne znači da nemam publiku u Hrvatskoj. Zahvaljujući radiju, TV i internetu, hrvatska publika me sluša, a za više koncerata ima vremena. Daj Bože zdravlja!

Na Facebooku ponekad pišeš i govoriš slovenski jezik.
-Pišem na hrvatskom jeziku, no „tu i tamo“ i na drugim jezicima. Slovenski sam dobro naučio. Bez knjiga i tečajeva. Iz poštovanja prema publici. No, dobro se služim s nekoliko jezika. Imam istančan sluh za jezike i s vremenom prilično dobro razumijem i one jezike koje ne govorim u potpunosti. Oduvijek sam imao interes za druge jezike i kulture. Zanimaju me načini života drugih naroda. Mislim da je to dobra osobina. Među ljudima želim dobronamjernost, a sve oblike antagonizama, bolesne opterećenosti nacionalizmom i slično, najstrože osuđujem. Ja volim Split i Zagreb, sjever i jug, istok i zapad, za mene ne postoje crni i bijeli... samo dobri i „loši“ ljudi.

Javljaju li se na Facebook stranici i „loši“ ljudi?
-Da, ali vrlo malo. Sreća je što imam administratore stranice koji su jako dobro naučili prepoznati lošu namjeru ili neprimjeren komentar, pa pravovremeno reagiraju. Možete me nazvati sujetnim, možete reći da ne dozvoljavam lošu kritiku, no imam apsolutno pravo izabrati s kim ću javno komunicirati i kome ću dozvoliti da me kritizira. Dobri ljudi, zdrava doza šale - može, a provokacije, neukusne ili zlobne primjedbe - blokiraj i briši! Mislim da se moramo međusobno poštovati, a oni kojima to nije jasno, neka pišu nekim drugim osobama.  Javljanjem na Facebook, nisam automatski pristao biti kanta za smeće, nego želim komunicirati s dobronamjernim ljudima. Takav sam i inače. Imam u sebi urođenu blokadu za negativnu okolinu.

U fazi si stvaranja devetog albuma. Nakon svega što si napisao i objavio, koliko je teško napraviti album?
-Nije lako. Zapravo, nije ni teško, jer s vremenom autor nauči kalkulirati pri stvaranju, no problem se javlja kad želiš biti što iskreniji, kad želiš na albumu imati pjesme koje su se „dogodile“ same, a ne one koje si stvorio na silu ili pretenciozno. Pokazalo se da takve „nasilno“ stvorene pjesme, s proračunatim ciljem, obično ne ostvare svoj cilj. Publika nesvjesno osjeća iskrenost izvođača i autora. Znači teško je napraviti uspješan album, a lako je napisati desetak ili više „nekakvih“ pjesama. Takve „nekakve“ mi nisu potrebne. Potrebne su mi pjesme koje ljudi vole slušati. Snimam, stvaram i nadam se skoroj objavi devetog albuma, s kojim će publika biti zadovoljna.

Odakle dolaze pjesme koje se „dogode“?
-Iz snova, iz mašte, iz životnog iskustva... dolaze same, na autocesti, u snu. Jednostavno u glavi počinješ pjevušiti melodiju, a često i dio teksta. Važno je brzo reagirati, pa koristim mobitel da snimim ideju. Puno sam dobrih pjesama izgubio, jer ih nisam odmah zabilježio. Sigurno je, da mi se neće dva puta u glavi pojaviti jednaka melodija. Ta prva ideja je najvrijednija. Pokušam li je grčevito nadgraditi, prelazim u glazbenu matematiku, a time se udaljavam od iskrenosti. Dozvoljene su male kalkulacje i promjene, ali svaka veća intervencija znači gubitak. Najveća djela, najveće ljepote, na svijetu je stvorila priroda sama. Znači, spontanost, prirodnost i profinjena jednostavnost, daju najbolje rezultate.

To zadnje bi se moglo reći za tebe na sceni. Djeluješ spontano i izgleda da ti je sasvim jednostavno
zabavljati tisuće ljudi na koncertu.

-Bilo je u prvim nesigurnim glazbenim koracima, trenutaka kada mi se činilo da trebam spektakularnu scenu i kojekakva čuda. No, to su početničke greške i zablude. U mojoj vrsti glazbe najvažnija je spontana komunikacja s publikom, dobra pjesma, a sva ostala scenska čuda su dobrodošla, ali nisu nužna. Kad ljudi koji se dođu zabavljati na koncert, osjete da si pozitivan čovjek, da daješ pozitivnu energiju, onda je jednostavno i lako postići sjajnu atmosferu u publici. Najveći spektakl se može dogoditi samo u srcima publike. To je mnogo veći spektakl od onog kojeg stvaraju scenski efekti.
Provjereno na vlastitoj koži!

Hoće li pjesme na novom albumu mirisati na more i ljubav, kao i do sada?
-Definitivno, da! To je vječna i neiscrpna  tema u zabavnoj mediteranskoj glazbi. Pjesme koje bude sjećanja, čežnju... u kojima ljudi pronalaze segmente svog vlastitog života. Znači, opet jednostavnost, bez pretjerano filozofskog pristupa. Nemaju ljudi živaca slušati komplicirane glazbene filozofije, jer im je život sam po sebi dovoljno kompliciran.

Po komentarima publike, čini se da su već prilično nestrpljivi i da žele što prije čuti nove pjesme.
-Da. To mi je jako lijepo pročitati i jako sam zahvalan svima, no mislim da sve u životu ima svoje vrijeme i mjesto, pa će i novi album biti predstavljen u trenutku, kada svi parametri budu zadovoljeni, a to će biti uskoro.

Čekamo s nestrpljenjem!
-Hvala ti i veliki pozdrav svima koji me prate.


                                                                                                                       
         Za "BMC" - Ivana Marić